Refleksija na 108. godišnjicu "Crnogorskog Titanika"

STAV : M.Ćulafić ,Predstavnik Crnogorske manjine kod Vlade Albanije
Svaki put kada se približi 6. januar, dobijem osećaj tuge pomešan sa osećajem ponosa. Govorim o Medovskoj tragediji daleke 1916. godine, kada je brod Brindizi pun crnogorskih iseljenika naišao na minu 3 milje od albanske luke Medova. U toj eksploziji poginulo je ili udavljeno oko 400 crnogorskih patriota. Ovo je bila najveća tragedija u istoriji crnogorskog naroda, koja je u istoriografiji inače poznata kao Crnogorski Titanik. Udruženje "Zajednica Crnogorca u Albaniji" u svom programu svake godine ima obilježavanje ove tragedije. Dana 6. januara 2019. godine, u saradnji sa Maticom Crnogorskom, otišli smo ribarskim čamcem do mesta gde se i danas nalazi brod Brindizi i bacili smo venčiće od cveća u more.
Često se pitam: kako su ti ljudi mogli da podnesu takvu žrtvu? Zar nisu imali svoj život u Americi, posao, porodicu ili voljene osobe? Pa ipak, njihova ljubav prema zemlji, njihovo patriotsko osećanje bilo je mnogo jače od bilo kog drugog ljudskog osećanja!
Istorija je pokazala da su mnogi malobrojni narodi nestali pod okupacijom velikih imperija. Ali to se nije desilo sa Crnom Gorom i Crnogorcima, upravo zbog patriotskog duha i vjekovnih nastojanja da se očuva identitet.
Primjer opstanka su Crnogorci u Albaniji, koji su i pored 90 godina bez škola i vrtića na maternjem jeziku uspjeli preživjeti izazove i pokušaje asimilacije. Danas je Crnogorska manjina, iako malobrojna, primjer među ostalim manjinama za očuvanje nacionalnog identiteta i ponosa!
Sjećanje na crnogorske dobrovoljce iz 1916.godine trebalo bi da nas ispuni osjećanjem duga i zahvalnosti! Sve su ostavili da bi se se stavili u službu Crne Gore, u službu njenog postojanja i odbranu njene slobode i dostojanstva.
Oni su inspiracija za nas i generacije koje dolaze!