WORLD NEWS FOR MONTENEGRO DIASPORA
Choose language:
AUTOR:M.J.
Prije povlačenja Bajdena, Tramp je bio uvjeren u sigurnu pobjedu na ovim izborima. Sada, njegove klevete protiv Kamale Haris nijesu djelotvorne, objašnjava u analizi za Guardian nekadašnji viši savjetnik Bila i Hilari Klinton Sidni Blumental.
„Kamala, otpuštena si!“ – viknuo je Donald Tramp. Zatim je preklinjao: „Otpuštena si. Izađi. Izađi. Izađi, Kamala“. Gomila na njegovom mitingu 26. avgusta u Glendejlu, u Arizoni, pozdravila je njegovu naredbu kao da je odobravaju. Ali, izgovaranje magičnih riječi koje je recitovao na vrhuncu svake epizode „Šegrta“ nije uspjelo da učini da njen duh nestane.
Trampovi savjetnici potajno ubacuju materijal o politici u njegove govore koje mora da pročita dok se tekst pomjera na njegovom teleprompteru. Žele da ga usmjere da govori o „temama“. Ali on se pobunio protiv njih i „tema“. „Oni uvijek kažu: 'Gospodine, molimo vas da se držite politike, nemojte postati lični'“, požalio se na mitingu. Okrenuo se ka svojim MAGA masama da mu daju dozvolu. „Da li treba da budem ličan ili da ne budem ličan?“ – a gomila je navijala kao što je i očekivao. To je bio rezultat ankete koji je želio. „Moji savjetnici su otpušteni“.
Trampov narcisizam je njegova velika strategija. Nijedan savjetnik koji pokušava da ga prilagodi anketama ne može da ga izbaci iz ravnoteže. I Kamala Haris i njegovi savjetnici ga sputavaju i prijete mu. On vidi prisustvo potpredsjednice kao nepravdu. Pobijedio je Džoa Bajdena. Njegovo povlačenje i njeno pojavljivanje bili su sprovođenje teorije zamjene krajnje desnice.
Cijeli scenario je ostavio Trampa na pozornici u predstavi za koju je jedini novi tekst koji je dodao scenariju da on očigledno lažira da na neki način podržava abortus prije nego da je protiv njega, kao što je uvijek bio. Najavio je da će glasati za podržavanje zabrane nakon šest nedjelja na Floridi i protiv državnog referenduma o abortusu da bi je poništio. On plače da je žrtva, kao što je uvijek žrtva kad ne dobije ono što želi. Njegov neodoljivi impuls je da napadne ženu. Savjetnici koji pokušavaju da ga smire su njegovi protivnici.
Tramp je do srži uvjeren u svoju intuiciju, svoje šesto čulo, svoju tajnu moć. Demonstrativno ponašanje je bila njegova karta za pobjedu. Uvjeren je da je to razlog zašto je njegov trenutak došao i zašto mora ponovo doći. Ne pridaje nikakav značaj okolnostima ili bilo kojoj drugoj osobi, što bi ga umanjilo. Postigao je status nalik bogu tako što je ostao vjeran sebi. Ne samo da nije sposoban da bude drugačiji od sebe, već osjeća da je to jedini način na koji je pobijedio. Ugasio je sumnju u sebe, ako je ikada i imao. Ne može biti ništa drugo. U svojoj srži, vjeruje da je idolopoklonstvo njegove ličnosti ključ njegovog uspjeha. Bez toga, on je uništen. Nikada ne može prihvatiti gubitak ili biti gubitnik.
„Nikada nećemo odustati, nikada nećemo priznati poraz“, rekao je okupljenima 6. januara. „To se ne dešava“.
Sada, protiv kandidata promjene (žene), njegov otpor promjenama (napadanje žene) je jedini način da se drži svoje autentičnosti. Iznad svega, on se plaši samoneutralizacije. Ako ne može da djeluje, on je za sebe ništavilo, njegova najstrašnija perspektiva. Sve što bi se moglo shvatiti kao kritika prijeti njegovom muškom identitetu, njegovoj mentalnoj ravnoteži i izaziva refleksno neprijateljski odgovor. Nemoguće je odvojiti ga od njegovih impulsa, posebno kada je to instinkt za preživljavanje.
Prema verziji koju iznose Trampovi savjetnici, strategija kampanje je jednostavna: fokusirana negativna kampanja koja cilja na uništavanje njegovih protivnika kombinovanjem obmanjujućih izjava koje imaju za cilj da zamute Trampov stav o osjetljivim pitanjima, kao što je abortus. Želja je da se koriste iskrivljene činjenice i dezinformacije, ali bez uobičajenog haosa i nesmotrenih izjava koje često prate Trampa.
Ovaj poduhvat predvodi Kris LaĆivita, poznat po svojoj ulozi u kontroverznoj "Swift Boat" kampanji protiv Džona Kerija tokom izbora 2004. godine. Tada je lažima i manipulacijama diskreditovao Kerija, uz finansijsku podršku desničarskog milijardera Harlana Kroua, bliskog saradnika sudije Klarensa Tomasa. LaĆivita sada koristi istu taktiku kako bi sabotirao Tima Volca, prikazujući ga kao prijetnju i drugačiji model liderstva. Ali problem je u tome što Tramp nije u stanju da se pridržava scenarija. Njegovo ponašanje se sve više kreće ka haotičnom, i dok njegovi savjetnici pokušavaju da ga disciplinuju, on se suprotstavlja u svojoj tipičnoj maniri.
Trampov buntovni odgovor na pokušaje disciplinovanja postaje sve očigledniji. Nezadovoljan ograničenjima koja mu postavljaju njegovi savjetnici, odlučio je da se okrene starom saradniku, Koriju Levandovskom, poznatom po svojim kontroverznim i često nasilnim ispadima. Levandovski je optužen da je fizički napao novinarku tokom Trampove kampanje 2016. godine, a kasnije i za seksualni napad na suprugu jednog od republikanskih donatora 2021. godine. Iako ga je pravni sistem oslobodio u prvom slučaju, u drugom je morao da plati kaznu, uz obavezu društveno korisnog rada i pohađanje treninga za kontrolu impulsa, nakon što je sklopio sporazum o priznanju krivice bez formalnog priznanja. Levandovski sebe vidi kao ključnu figuru u kreiranju slogana „Pustite Trampa da bude Tramp“ i sada je vraćen u igru da dodatno podstakne Trampovu impulsivnu prirodu.
Tramp se nalazi u teškoj dilemi: ako mu kažu da se mora odreći svoje suštine da bi opstao, osjeća potrebu da upravo zbog toga odbaci takve savjete i nastavi po svom. Njegova strategija je da se suprotstavi novom, modernom svijetu koji sada vodi snažna žena, koja uz to igra ključnu ulogu u njegovom političkom procesu. Ovaj izazov ga čini sve ekstremnijim u svojim potezima, a njegovi savjetnici su primorani da grade kampanju oko minimiziranja štete koju sam sebi nanosi.
Kamala Haris predstavlja daleko ozbiljniju prijetnju za Trampa nego što je to bila i Džin Kerol. Dok je presuda u slučaju Kerol mogla biti shvaćena kao neka vrsta potvrdne simbolike o njegovom statusu "alfa mužjaka", gubitak od Haris bi značio potpuno uništenje njegove muškosti u političkom i društvenom smislu. Ona postaje katalizator za njegovu egzistencijalnu krizu; ako izgubi, Tramp neće moći da koristi predsjednička ovlašćenja kako bi izbjegao pravdu. Federalni slučajevi protiv njega bi se nastavili, bez obzira na to koliko se trudio da izbjegne odgovornost.
Poraz bi ga doveo pred dugi niz sudskih procesa, koji bi vjerovatno rezultirali osuđujućim presudama i potencijalnom zatvorskom kaznom. Strah od ove sudbine pojačava njegovu sklonost ka dezinformacijama, klevetanju i narušavanju svih društvenih normi. Jedan od incidenata koji je ilustrovao ovaj nered bio je kada je Trampov saradnik navodno fizički napao zaposlenicu Nacionalnog groblja Arlington, sve u pokušaju da dobiju fotografiju sa Trampom kako pozira sa palcem gore pored groba. Kada je incident postao javan, Trampov portparol je pokušao da umanji situaciju, dok je LaĆivita nazvao ženu „odvratnom“ koristeći taktike iz svoje stare knjige trikova.
Kamala Haris je postala simbol „opasne“ žene u Trampovim očima – žene koja se ne povlači i ne pristaje na ulogu njegovih ukrasa, već ga izaziva i time postaje njegova mučiteljka. Njegova strategija da se suprotstavi Haris sada je intenzivnija nego u slučaju sa Hilari Klinton. Dok je 2016. godine Tramp ušao u trku kao svojevrsni brend, sada očajnički pokušava da povrati status kako bi izbjegao pravne posljedice. Međutim, situacija se značajno promijenila: Haris nije samo politička figura koja se može diskreditovati jednostavnim uvredama; ona predstavlja fundamentalni izazov njegovoj percepciji moći i statusa.
S obzirom na to da se konvencija Demokratske stranke približava, Trampov tim je shvatio da nemaju vremena za tradicionalnu kampanju ponižavanja. Medijski pejzaž se takođe promijenio; novinari koji su ranije bili skloni pridruživanju njegovim napadima sada djeluju manje zainteresovani za takve igre. Ipak, neki novinari, kao Dana Baš sa CNN-a, osjećali su potrebu da pitaju Haris kako odgovara na Trampove rasističke napade, što pokazuje da se narativ nije potpuno promijenio.
U jednom trenutku, Tramp je počeo iskrivljeno da izgovara njeno ime, prelazeći na pogrdne nadimke poput „Komrad Kamala“. Očigledno je da se muči sa njenim samopouzdanjem i nije se oslonio na uobičajeni repertoar uvreda koji je koristio protiv drugih žena. Nije mogao da koristi svoje stare taktike iznenađenja i zastrašivanja koje su funkcionisale na izborima za misice, već se našao u situaciji gdje mora da se bori sa samopouzdanom protivnicom koja ga efektivno izbacuje iz kolosjeka.
Kako se pritisak pojačava, Trampove taktike postaju sve očajnije. On se sve više oslanja na vulgarnosti i ponižavajuće insuinacije, koristeći sve raspoložive kanale za širenje diskreditirajućih narativa. Ali, sada, čak i njegove stare taktike gube na efikasnosti, jer se svijet, čini se, pomjera dalje od njegove retorike.
Sve u svemu, Tramp se suočava sa mnogo složenijim protivnikom u Kamali Haris nego što je to bio slučaj sa drugim političkim rivalima. Njegova kampanja, puna starih taktika i očajničkih poteza, otkriva čovjeka koji se bori ne samo za političko preživljavanje, već i za očuvanje sopstvene slike moći u svetu koji ga sve više odbacuje.
